Ako su tvoja etička uvjerenja toliko snažna da smatraš kako nema druge opcije nego učiniti prirodnog karnivora veganom, onda najbolje što mogu je ponuditi neke savjete koji će ublažiti ovu (lošu) odluku. 

Prije svega, ako namjeravaš hraniti psa dehidratom, nemoj. To je najgora varijanta koju treba koristiti samo kada zaista nemamo drugog izlaza. Primjer takve situacije su azili koji zbog okolnosti nemaju drugog izbora osim dehidrata i sistema ‘snađimo se najbolje što možemo’. Sjeti se da je dehidrat i dalje visokorafinirana, necjelovita ne-hrana, bez ikakve vitalne vrijednosti (samo kalorijske).

Ako zbog svojih uvjerenja ipak ne popuštaš, potrudi se da psu kuhaš obroke. Evo nekoliko savjeta pomoću kojih možeš smanjiti loš utjecaj neadekvatne prehrane za tvog psa.

Što kuhati i koje dodatke prehrani davati

Koristi isključivo organske žitarice (pogotovo bezglutenske poput riže i prosa) i mahunarke da im dodatno ne opterećuješ probavu toksinima poput pesticida i herbicida od kojih je najgori, ali i najčešći Monsantov glifosat. Prije kuhanja ih namači, temeljito isperi i kuhaj dovoljno dugo. Cilj je smanjiti problem negativnog utjecaja antinutrijenata – lektina i fitinske kiseline koji uzrokuju probavne smetnje i mogu uzrokovati upale.

Kombiniraj s kvalitetnim organskim hladno prešanim masnoćama poput lanenog ulja (odličan izvor omega 3 masnih kiselina), djevičanskog kokosovog i konopljinog ulja. Dodaj tamno zeleno, kratko kuhano / pareno / blendano lisnato povrće, kao i batat, bundevu, te obavezno spirulinu (umjereno i samo eko kvalitete), brokulu i bobice, svježe klice (da nadomjestiš nedostatak enzima), povremeno jabuke, lubenice, kruške i sl. sezonsko voće. No, ne pretjeruj s voćem zbog opasnosti od unosa previše šećera. 

Važnost probiotika i fermentirane hrane

Ako ti uvjerenja dopuštaju, svakako obrocima dodaj male količine kefira (idealno – ekološki kozji) i fermentirano korjenasto povrće, ali i probiotičke pripravke da olakšaš probavu. 

Preporučujem da psu dodaješ u hranu i pastu od kurkume koja može ublažiti upalne procese koji mogu biti uzrokovani prevelikom količinom ugljikohidrata. Ovdje pročitaj kako se priprema Zlatna pasta od kurkume.

Postoje razni proteinski prahovi poput proteina graška, konoplje i sl. koje možeš dodavati hrani, ali ne smatraj ih dostojnom zamjenom cjelovitom proteinu životinjskog porijekla, kada govorimo o psima. Imaj na umu da će vrlo vjerojatno trebati dodavati i suplemente poput taurina i B12, no koliko…pojma nemam. Inače bi sve te biodostupne sastojke dobivao iz iznutrica, mesa, jaja i svježe ribe (sardina najbolje).

I na kraju, još samo… i to potpuno iskreno bez ikakve namjere da budem zabavna i duhovita. Ako si iz snažnih etičkih uvjerenja vegan(ka), zaista je najbolje za ljubimca odabrati životinju koja je prirodni herbivor, poput zeca na primjer.

Činjenica je da su psi i mačke mesojedi, jednako kao što su to tigar, vuk ili lisica i jednostavno ih nije fer hraniti neadekvatno. Omnivorima su ih proglasili  oni kojima je takvo uvjeravanje korisno, isplativo i praktično. 

Pazi, to što su psi vrlo, vrlo otporni i prilagodljivi, ne znači da im takva prehrana čini dobro, osigurava sve nutrijente potrebne za dug i zdrav život bez preranog nastupanja degenerativnih bolesti! Znam da se ovo neće svidjeti mojim znanim i neznanim veganima, ali j*** ga.

Ovdje možeš pročitati još savjeta o odličnim dodacima prehrani za pse.

P.S. Ma puknut ću ako ne dodam i ovo… Priču o tome da su psi ‘omnivori’ servirali su prije mnogo godina proizvođači dehidrata. Suha hrana se uglavnom temelji na jeftinom škrobu i ugljikohidratima. Psi u slini ne luče amilazu, enzim koji pomaže kod predprobave. Amilazu luči gušterača koja mora preuzeti ‘sav posao’ tj. probavu i razgradnju ugljikohidrata i škroba…zbog toga dolazi do preopterećenja gušterače što s vremenom dovodi do problema s normalnim funkcioniranjem gušterače, do dijabetesa i drugih degenerativnih bolesti. No tu priči nije kraj. Ako te zanima više detalja o sastavu i načinu proizvodnje dehidrata, pročitaj ovdje.