Najnoviji Postovi

Kako je Miška prešla na BARF

Psima koji su bili na dehidratu, prelazak na BARF može biti pun hupsera radi kojih njihovi ljudi prebrzo odustaju. Često čujem komentare poput: ‘mom psu ne odgovara BARF’, ‘moj neće ni taknuti sirovo’, ‘povraća’, ‘proljev’… I onda u razgovoru saznam da su odustali nakon samo nekoliko pokušaja ili čak odmah nakon prvog obroka. Eh, pa ne ide to tako!

Psi koji su duže vremena na dehidratu, prije svega, imaju gastrointestinalni sustav koji ima drugačije pH vrijednosti od pasa na sirovoj prehrani, jadnu crijevnu mikrobiotu i izloženi su pojačivačima okusa na koje se itekako mogu navući (otuda dio razloga zašto ‘neće ni taknuti sirovo’) te drugim sastojcima o kojima više možeš pročitati ovdje.

Prelazak na BARF i/ili na svježu sirovu hranu nije uvijek lagan proces iako neki psi vrlo glatko i bez problema ulete u novu prehrambenu priču. U nastavku pročitaj korisne savjete koji se temelje na mom dugogodišnjem iskustvu s BARF-om i svježom sirovom prehranom za pse.

Ovo je priča o Miški i njezinom iskustvu prelaska na BARF. Jedna hladna noć pred Božić i jedno obično scrollanje po newsfeedu, pretvorilo se u prvo poglavlje o jednoj velikoj pasjoj ljubavi. Odmah sam znala da je baš ona moj mali ‘soul mate’. Po svemu sudeći, život joj je do tada bila čista agonija. To se promijenilo kada je došla u svoju ‘zauvijek obitelj’ i dobila bonus – mladu, blesavu staffordicu koja ju je dočekala raširenih čeljusti da je izliže od sreće.

Proces prelaska pun (uspješno svladanih) hupsera

Miška je navodno tada imala oko 2 godine i hranila se tko zna čime dok je bila ‘na cesti’ kao i dehidratom (savršeno razumljivo jer to je azilima jedina praktična opcija). S obzirom na to da imam više od 10 godina pozitivnog iskustva sa psima na BARF-u, te da je staffordica Vega još od šteneće dobi na svježem sirovom i BARF-u, odluka da i Miška bude tako hranjena, bila je neupitna.

Odmah smo prešli na sirovo i više se nismo osvrtali. No, Miškin je put prelaska na BARF imao itekako puno hupsera i trajao je dosta dugo. Trud i strpljenje se ipak isplatilo.

Ona bi svoj BARF uvijek s guštom pojela, no imala je mnogo probavnih problema. Uglavnom podrigivanje, povraćanje i trbobolja, pa stolica s dosta sluzi, pa opet povraćanje…To je bila očekivana faza prilagodbe koja je trajala više od mjesec dana. Ja sam joj nastavljala davati kupovni BARF u čiju kvalitetu imam povjerenja i to s povremenim dodacima svježeg sirovog  mesa, manje količine iznutrica, malo svježih srdela, svježih sirovih jaja, parene zelenjave… Davala sam joj i probiotike tijekom cijelog tranzicijskog razdoblja i povremeno malo kozjeg kefira i ukiseljenog daikona ili kupusa (također prirodni izvor probiotika).

Trud se itekako isplatio

Nakon nešto više od mjesec dana, Miška se potpuno oporavila i ‘procvala’! Bila je puna energije i vesela, dobila je na kilaži, dlaka joj je postala sjajna i svilenkasta, a stolica (koja je itekako važan pokazatelj zdravstvenog stanja psa) je bila odlične teksture bez bilo kakvih sumnjivih tragova sluzi, sukrvice i sl.

Miška sada uživa u svakom obroku i zdravstveno stanje joj je izvrsno.

7 savjeta za uspješan prelazak s dehidrata na BARF

  1. Treba biti uporan i strpljiv jer adaptacija na sirovo može biti itekako puna izazova za psa čiji je gastrointestinalni sustav navikao na umjetnu, suhu hranu.
  2. Ako nemaš iskustva sa samostalnim slaganjem balansiranih sirovih obroka za pse, onda je kvalitetan kupovni BARF zaista najbolje i najpraktičnije rješenje. Pogotovo ako proizvođač koristi ekološki izvor mesa i ‘ubode’ dobru formulu tj. omjere hranjivih tvari i sastav.
  3. Nemoj miješati BARF i dehidrat jer je sastav ta dva izvora nutritivnih tvari potpuno različit, kao i s tim povezan način funkcioniranja probavnog sustava. Dehidrat često sadrži hrpu nepotrebnih ugljikohidrata, a za uspješnu probavu sirovog (BARF-a) važno je da probavni sokovi budu vrlo kiseli, oko 2 pH. Na taj se način osigurava brza i učinkovita probava i uspješno neutraliziranje potencijalno prisutnih bakterija kao i svladavanje sirovog koštanog materijala. Ako BARF-u dodaš dehidrat, moglo bi se dogoditi da probava sirove hrane bude otežana, da postane nedovoljno učinkovita, a gastrointestinalni sustav osjetljiviji na ‘loše bakterije’ i eto vraga…imaš problem.
  4. Tijekom razdoblja prelaska dobro je psu davati probiotike kako bi se potaknuo razvoj vitalne i raznolike mikrobiote (zdrave crijevne mikroflore i ‘dobrih bakterija’).
  5. Svježa zelenjava i povrće ja važan dodatak zbog obilja enzima, klorofila i drugih vrijednih fitonutrijenata. Iako je kvalitetan BARF izbalansiran obrok i sam po sebi dovoljan, ipak volim ovaj dodatak svježeg parenog/i ili blendanog zelenog lisnatog i ostalog povrća poput bundeve, mrkve, brokule i slično. Ovo je korisno i zbog unosa prebiotika (vlakana) koji će biti odlična hrana za ‘dobre bakterije’ (probiotike).
  6. Dodaj obrocima manje količine Zlatne paste od kurkume koja djeluje protuupalno.
  7. Opusti se. Bit će sve OK. Strpljenje i trud će se isplatiti, što potvrđuje moje dugogodišnje iskustvo kao i ova epizoda s Miškinom tranzicijom na BARF.

Ovdje vidi još korisnih dodataka kojima možeš olakšati psu proces prelaska s umjetne hrane na cjelovitu, sirovu.  Savjetujem ti da omogućiš svom psu da jede pravu hranu koja je u potpunosti usklađena s njegovim stvarnim potrebama i koja će mu omogućiti ne samo da ‘preživi’ već da živi zdravije i sretnije.

Oh my holi blog

Posljednjih 15 godina se intenzivno i potpuno predano bavim zdravom prehranom i zdravim načinom života za ljude. Pišem o tome i živim tu priču najbolje što mogu. Paralelno, proučavam i priču o psima. Istražujem kako im možemo pomoći da nam što dulje ostanu živi i zdravi. Užasna je nepravda što tako kratko žive. 🙁

Puno sam korisnih stvari saznala, otkrila i isprobala. Sve ih želim podijeliti s tobom.

Vođa čopora ne smije biti ovca

Imala sam mnogo pasa do sada. Mnoge ispratila do prirodnog kraja, a neke i pozdravila prerano. Mislila da radim najbolje. Polako je sazrijevala ta ideja da nešto ne štima s načinom na koji brinem o njihovom zdravlju i dobrobiti. Ali promjena se dogodila i rezultati su jasni.

Promjena prema zdravijem i prirodnijem načinu na koji brinemo o psima kreće od nas. Od tebe. Otvori um, srce i uči. Čitaj, isprobavaj, postavljaj pitanja i informiraj se jer nitko neće umjesto tebe.

O čemu pišem

Bavim se temama kao što su ispravan i izbalansiran način prehrane prilagođen stvarnim potrebama pasa. Zanimaju me dokazano djelotvorni dodaci prehrani i zdrava superhrana za pse, pa ću ti otkriti sve što o tome znam. Pišem i o stvarima koje tvoj pas nikada ne bi smio jesti i zašto. Ali to je samo mali dio priče. Mnogo je još zanimljivih tema o njezi iznutra i izvana, kao i o prirodnim i neškodljivim rješenjima za razne tegobe s kojima se svi mi vrlo često susrećemo tijekom zajedničkog života u čoporu. Mnoge od njih možemo riješiti na jednostavan i prirodan način.

Kome pišem

Ako voliš svog psa i želiš da živi dugo, zdravo i sretno, onda pišem upravo tebi. Imam samo jedan savjet. Čitaj opušteno i otvorena srca. Nemoj dopustiti tjeskobi da te obuzme jer vrlo vjerojatno (kao i ja godinama prije) nesvjesno ili iz neznanja radiš neke pogrešne i štetne stvari. Opusti se i idi korak po korak. I mala promjena je mnogo. Napravi koliko možeš. Već sama činjenica da te zanimaju ove teme, mnogo znači. Malo po malo.

Na kraju još da komentiram naslov bloga – ‘holistički’. Ne mogu zamisliti bolju riječ za način na koji mislim da trebamo brinuti o svom zdravlju, ali i o zdravlju naših ljubimaca. Cjelovito. Sveobuhvatno. To znači – trebaš uzeti u obzir sve. Što tvoj dlakavi prijatelj jede, pije, udiše, što apsorbira kroz kožu, što pod kožu…sve.

Uči, istražuj, pitaj, kopaj

I dalje se educiram, trenutno na Dogs Naturally Sveučilištu (DNM University) gdje upijam sve što mogu na temu holističkog pristupa zdravlju pasa. Izvrstan, detaljan i zanimljiv edukativni program osmislili su Dr. Marion Smart i legendarna, neumorna ‘mašina’ Dana Scott, osnivačica i glavna urednica časopisa (i portala) Dogs Naturally. Moje tople preporuke za sve koji žele dublje zaroniti u ovo područje.

Uživaj u istraživanju. Kopaj dublje.😊🐾

DISCLAIMER:
Članci na ovoj stranici nisu zamjena za stručnu veterinarsku pomoć. Namjera i cilj ovih članaka je informirati vlasnike pasa o alternativnom, holističkom pristupu zdravlju i njezi pasa kako bi nakon vlastitog istraživanja mogli donijeti informiranu odluku. Još jednom. Ja nisam veterinar niti mislim da moje mišljenje ili savjeti mogu zamijeniti njihovu stručnu pomoć.

Nemoj trovati najboljeg frenda insekticidima

Svake godine imam osjećaj da su krpelji sve otporniji i da ih je sve više (barem u mom kvartu), a i buhe su sve upornije. Prevencija i zaštita protiv te dosadne gamadi je nužna, no ne bilo kakva.

Ova tema me posebno ‘nervira’ jer imam osjećaj da većina vlasnika pasa kao u potpunom transu vjeruju prodavačima koji dijele te sintetske neurotoksine ko da su bezazleni bomboni. Pa čekaj malo!

Kako je moguće da nije čudno i perverzno stavljati na kožu najboljeg, najodanijeg prijatelja nešto za što ti u uputstvima piše da dobro opereš ruke nakon aplikacije ili najbolje – da nanosiš u gumenim rukavicama?! Tebi to nije čudno? Sve je u redu? To se ‘radi’? Ne, to se ne radi najboljem prijatelju!

Kako djeluju kemijski proizvodi protiv buha i krpelja 

Konvencionalni preparati protiv buha i krpelja su sintetski insekticidi koji funkcioniraju tako da se prvo otruje domaćin (tvoj pas) a tada se, usput, otruju i krpelji ili buhe koji ugrizu tvog psa. Kemijski insekticidi u pravilu djeluju na neurološki sustav buha i krpelja tako da ih prvo paraliziraju pa ubiju. Valjda je pretpostavka proizvođača takvih preparata da je tvoj pas puno veći od buhe pa mu male količine neurotoksina neće naškoditi. No je li to stvarno tako? I što ako se svakih nekoliko mjeseci i tako godinama, koriste takvi otrovi? Što je s nakupljanjem otrova u organizmu psa?

Čitaj deklaracije i znaj što daješ psu

Drugi put kada ti nasmiješeni prodavač gurne u ruku ampule/tablete/ogrlicu/sprej protiv buha i krpelja, stavi prvo naočale na nos. Dobro pogledaj ta sitna slova. Koja je djelatna tvar na preparatu? Ako ugledaš nešto od ovoga, bježi! Bježi koliko te noge nose!

Isoxazoline

Afoxolaner

Fluralaner

Sarolaner

Znaj da su to sintetski akaricidi i insekticidi koji itekako mogu narušiti zdravlje tvom psu. Djeluju tako da se putem krvotoka prošire organizmom psa, uključujući i kožu, te se u tijelu stvori koncentracija otrova. Kada krpelj ili buha ugrizu psa, dođu u kontakt s antiparazitikom koji kod njih ubrzo uzrokuje neurološku paralizu i na kraju smrt.

Zapravo se radi o malim dozama otrova koji na osjetljive, mlade ili bolesne pse može imati zaista ozbiljne posljedice i uvjerena sam da je kumulativno djelovanje itekako štetno po zdravlje psa.

Među često prijavljivanim simptomima kod pasa su letargija, povraćanje, proljev, kožne alergije te neurološke smetnje i napadaji kao što su drhtavice i ataksija.

Posebno obrati pažnju na otrove a.k.a. ‘djelatne tvari’ pod nazivom:

Imidakloprid (Imidacloprid) koji spada u skupinu otrova neonikotinoida koji također djeluju na centralni nervni sustav insekata. Koriste se i u poljoprivredi te su poznati po tome da su fatalni za pčele i bumbare te iznimno toksični za vodene životinje. Dakle to je insekticid koji, osim tvog psa, truje i okoliš te posebno vodu i zrak. Primjerice, ako tvoj pas uđe u vodu gdje žive vodozemci, a prethodno je tretiran spomenutim insekticidom, itekako može zagaditi stanište riba, jer poznato je da i mala količina tog otrova može biti smrtonosna za ribe.

Permetrin (Pyrethrin, Pyrethroid) je insekticid koji nije značajno bolji od prethodnog, a može biti smrtonosan za mačke. Posebno neka budu pažljivi oni koji u istoj kući imaju mačku i psa (koji na dlaci i pod kožom ima spomenuti otrov) jer mačka se može otrovati npr. lizanjem dlake psa. Simptomi trovanja su povraćanje, pojačano slinjenje, uznemirenost, drhtanje, napadaji (konvulzije) i otežano disanje. Dobro pogledaj koji brend koristi ove insekticide.

Ako malo istražiš gore spomenute djelatne tvari najčešće preporučenih antiparazitika kao i imena brendova koji ih prodaju i reklamiraju, vidjet ćeš da postoje itekako ozbiljna, npr. FDA (U.S. Food and Drug Administration – američka agencija za hranu i lijekove) upozorenja veterinarima i vlasnicima pasa na opasnost od neuroloških poremećaja kod uzimanja gore spomenutih sintetskih antiparazitika. Jedno takvo upozorenje možeš pogledati ovdje.

Ako još uvijek nemaš sumnje, želiš vjerovati ‘simpatičnim’ reklamama i visokobudžetnim promo kampanjama…ugodno ti je vjerovati da je ‘sve u redu’, odgovori iskreno samo na jedno pitanje – da li bi ti palo na pamet da sebi ili djetetu utrljaš to u glavu ili progutaš takav kemijski insekticid i neurotoksin? Pa, naravno da ne bi.

Postoji prirodna i djelotvorna alternativa

Dobra je vijest da postoje prirodne i neškodljive metode zaštite od krpelja i buha iznutra i izvana. Istraži aromaterapijske pripravke koji su dostupni i kod nas. Obično je najbolja varijanta održavati imunitet psa snažnim kroz odgovarajuću prehranu, ali i dodatke prehrani. 

Što proizvođači hrane za pse ne žele da znaš

Dehidrati i konzerve za pse postali su ‘normalna stvar’ na mala vrata. Malo po malo. Primjerice, u Americi i Europi, proizvode se i prodaju od 20-tih godina prošlog stoljeća no s jačim zamahom od 70-tih godina nadaje, a u Hrvatskoj se prodaju zadnjih tridesetak godina. Većina je u potpunosti prihvatila takav način prehrane za pse i to iz nekoliko razloga.

  1. Imaš povjerenja jer je preporučuju i prodaju veterinari. I tu vidim najveći problem.
  2. Vjeruješ reklamama jer marketinški stručnjaci za uvjeravanje rade dobar posao iskrivljujući pravu istinu kako bi nas uvjerili da će tvoj pas biti savršeno zdrav i sretan ako jede XY dehidrat i to uz gotovo neograničeni budžet multinacionalnih korporacija koje su redom vlasnici najprodavanijih brendova pseće hrane.
  3. Nemaš dovoljno informacija da skužiš kako te farbaju jer deklaracije su ‘siva zona’ i nedovoljno zakonom definirano područje gdje proizvođači nisu dužni očitovati se o kvaliteti, porijeklu i udjelu mesa. Pazi ovo – ako na deklaraciji piše ‘meal‘ – nadam se da ti je već tu proradio bullshit radar na najjače jer npr. chicken meal nije isto kao i chicken meat. Daleko od toga. Meal je bilo kakav nusprodukt od kokoši. Bilo kakav. Dakle to nije meso nego šatro meso + brutalna termička obrada, hrpa različitih aditiva, sintetski vitamini (gotovo u pravilu jeftino smeće proizvedeno u Kini).

To su 3 glavna razloga zbog čega nas većina uzima zdravo za gotovo da je sve OK s takvom vrstom prehrane.

1. Neopravdano povjerenje u autoritete 

Dehidrate i konzerve preporučuju i prodaju veterinari i tu kreće priča o iznevjerenom povjerenju koja me najviše boli. Toliko je malo veterinara s kojima je moguće pričati o pravilnoj prehrani za pse, koji mogu dati vrijedan nutricionistički savjet i koji razumiju važnost prirodne, cjelovite i svježe hrane. Jako bih voljela doživjeti da mi veterinar kaže: ne preporučujem komercijalni dehidrat/konzerve zato što… I da zna pojasniti što čini idealnu i izbalansiranu prehranu za pse, prilagođenu njihovim stvarnim potrebama i zašto. Veterinar koji zna sve o važnosti probiotika, enzima i eventualno, dodataka prehrani za pse koji ih čine zdravijima i dugovječnijima.

Dakle NE isključivo o lijekovima već o tome – što točno čini izbalansiran, nutritivno vrijedan i cjelovit obrok za psa, gdje se nalaze živi enzimi, zbog čega su probiotici važni, što jesti često, a što nikada i slične teme. Veterinari koji neće predložiti gotovo u pravilu ili isključivo: A) antibiotike B) kortikosteroide C) lijekove koje potiskuju simptome umjesto da se bave rješavanjem uzroka bolesti. Jako bi me veselilo kada bi se pojavili takvi veterinari. To su holistički veterinari kojih čak i u svijetu ima malo. Ali ima ih.

Možda među novim generacijama veterinara bude i onih koji će se i osobno zainteresirati za cjelovit pristup zdravlju pasa. I postavljati puno više pitanja, imati stav i imati prave odgovore. Trebaju nam takvi veterinari koji će iz etičkih razloga reći prodajnim agentima dehidrata – ne hvala. I koji će zagovarati važnost, PRAVE hrane za pse, ne nutritivno bezvrijednog junk fooda. 

2. Uspješno uvjeravanje i marketinški trikovi

Mali uvod o komercijalnoj psećoj hrani. Nutricionistički trendovi u psećoj hrani uvijek prate aktualne trendove u ljudskoj prehrani pa je trenutno popularno isticati hranu za pse bez glutena ili bez žitarica. Niti jedno niti drugo psima apsolutno nije potrebno, no problem je u tome da se takvim marketingom stječe dojam da se radi o nekoj kvalitetnoj i hrpulovevrijednoj hrani za pse. 

Puno je tu šarenih mašleka i celofana – premium, super premium, gluten-free, grain-free, natural i sl. O hrani ‘po pasminama’ neću ni raspravljati. Ne postoji hrana za pudle, pinčeve ili staforde jer tu nam možda najvažnije promiče – svi psi su jednako mesojedi i svima treba prava, cjelovita i raznolika hrana prilagođena njihovim stvarnim potrebama.

Prljava tajna proizvođača hrane za pse

Nazad na komercijalnu pseću hranu – cilj je postizanje iluzije zdrave prehrane. Također, stječe se dojam da postoji ogroman izbor. Međutim, primjerice u SAD, samo 7 korporacija drži 86% ukupnog tržišnog udjela. Mnoge od tih ogromnih korporacija kao svoju glavnu djelatnost imaju stavljanje na tržište bezbrojnih proizvoda za ljudsku konzumaciju. Vrlo jednostavno – nus produkti takve proizvodnje idu u pseću hranu. Evo što je dehidrat za pse ukratko: maksimalno procesuiran i rafiniran otpad od proizvodnje hrane za ljude uz dodatak velike količine sintetskih dodataka, aditiva i kemikalija. No tu priči nije kraj. Više puta ću se vratiti na ovu temu, detaljno je raskopati i upozoriti na koje točno načine ovakav junk food može utjecati na zdravlje naših psa. 

3. O deklaracijama ili što je zapravo u tim kuglicama

Woohoo! Blago proizvođačima hrane za pse jer mogu bez straha od bilo kakvih sankcija pisati otprilike što god žele. Na primjer u glavni i istaknuti opis hrane staviti: ‘losos/salmon’ (ti misliš: ‘Super. Dehidrat od lososa. Zdravo i samo najbolje za mog psa.’)…pa sitnijim slovima ‘sadrži losos/contains salmon’…pa još sitnijim slovima…’salmon meal/sastojci lososa’. Pazi, ako sadrži i jednu ljuskicu ili atom lososa (bez obzira je li GM uzgojen ili nije (jer ni to nisu dužni naglasiti!), ta hrana ga formalno – sadrži. No, u kojem postotku, kojeg porijekla i što je od njega ostalo nakon izlaganja svim procesima rafiniranja, to nisu dužni navesti. Kako se proizvodi dehidrat i od čega se sastoji, pročitaj ovdje.

Mali disclaimer 

Iako ću još puno pisati o hrani za pse, moram spomenuti nešto bitno. Moja baka bi to ukratko rekla: ‘Za silu bi vrag i muhe jel’. Sve što sam gore navela, stoji. Ali. Ima situacija kada je dehidrat daleko bolji od kuhanih ili pečenih kostiju koji ostaju nakon ‘ljudskog’ obroka i daju se psima umjesto obroka kao i (gotovo isključivo) suhi kruh s vodom. Na primjer, azili koji su prepuni gladnih pasa i praznih bankovnih računa udruga koji o njim skrbe, itekako će biti zahvalni na dehidratu. U tom slučaju, hvala bogu da psi imaju išta za jesti kako bi preživjeli! 

Također, postoje određene razlike u kvaliteti dehidrata kao takvog, no i dalje, smatram da je važno psa hraniti pravom, cjelovitom hranom prilagođenom njegovim stvarnim potrebama, koliko god je to moguće. I to govorim iz vlastitog iskustva o čemu možeš više pročitati ovdje

Spirulina je fantastičan dodatak prehrani za pse

Kada bih morala birati samo jedan dodatak prehrani za svog psa, bila bi to – spirulina. Ova mikroskopska alga je nutritivno čudo. I ja i moje (ljudsko) dijete 🙂 uzimamo spirulinu kao glavni dodatak prehrani jer sadrži fascinantnu količinu dragocjenih i potpuno biodostupnih nutrijenata kao što su biljne bjelančevine, enzimi, klorofil, beta karoten, B12, željezo i esencijalna gama-linolenska kiselina (GLA).

Kako djeluje spirulina

Spirulina je snažan prirodni antioksidans, djeluje blagotvorno na gastrointestinalni sustav, stimulira razvoj dobrih bakterija te osnažuje imunitet i pomaže kod detoksikacije organizma.

Osim za ljude, izvrsna je kao dodatak prehrani za pse, no izuzetno je važno odabrati spirulinu iz provjerenog i organskog uzgoja jer spirulina loše kvalitete može sadržavati vrlo štetne kontaminate poput teških metala. Loša je vijest da je takva spirulina malo skuplja, a dobra vijest da je na dnevnoj bazi treba vrlo malo te da je fantastično djelotvorna.

Ja već godinama koristim isključivo ekološku havajsku spirulinu jer znam da je proizvođači ne uzgajaju u oceanu koji je nažalost brutalno kontaminiran, već u velikim, strogo kontroliranim slatkovodnim bazenima, a miješanje s 5% morske vode vrši se s morskom vodom koja se crpi na dubini od 610 metara ispod površine oceana. Spirulina je odlična i za ljude i za pse koji se loše hrane, koji se oporavljaju od bolesti ili im treba dodatna potpora kada su pod stresom ili izloženi posebnim naporima (npr. kujice za vrijeme laktacije i sl.), ali i općenito, za održavanje dobrog stanja organizma.

Koja je preporučena dnevna doza za pse

Ne treba pretjerivati s količinama pa se drži preporučenih dnevnih doza. Dovoljna je jedna tabletica (3 g cca) na 5 kg tjelesne mase (možeš početi i s manje) ili ista količina spiruline u prahu. Nećeš imati problema s voljom psa da uzme spirulinu jer ima neodoljiv miris po svježim algama pa će je progutati s guštom. Kao što sam spomenula, postoji i prah ako ti je jednostavnije dodavati ga u hranu.

Savjetujem ti da spirulinu daješ psu tijekom jutra ili dana, nikako navečer jer djeluje kao ‘energetski booster’, a nitko ne želi nabrijanog psa navečer. 😉

8 stvari koje možeš učiniti kada je dehidrat jedina opcija

Postoji nekoliko stvari koje možeš učiniti kako bi se psu olakšala probava dehidrata i unaprijedila nutritivna vrijednost hrane u slučaju da nisi u mogućnosti hraniti psa svježom sirovom hranom.

Pse koji su isključivo na suhoj hrani često muči trbobolja, nadutost, imaju problema s mekanom stolicom ili proljevom i nevjerojatno puno prde. Ima nekoliko stvari koje možeš dodati dehidratu i znatno im olakšati proces probave. Kombiniraj dolje navedene sastojke i dodaj ih u dehidrat, sukladno svojim mogućnostima.

Savjeti u nastavku odlični su i u slučaju da hraniš psa sirovom hranom!

8 stvari koje možeš dodati u dehidrat da olakšaš probavu

1. Probiotici su superjunaci gastrointestinalnog sustava

Zamisli probiotike kao superjunake (dobre bakterije) koji je bore protiv zlikovaca (patogene bakterije). Mjesto radnje: crijeva. Gastrointestinalni sustav vrvi životom i vrlo je važno da su ‘dobri dečki’ uvijek prisutni kako bi održali zdravu i vitalnu crijevnu mikrofloru. Zdrav mikrobiom i ravnoteža crijevnih bakterija snažno utječe na imunitet i na cjelokupno fizičko i mentalno stanje organizma, jednako kod pasa i kod ljudi.

Odličan izvor probiotika je kozji kefir koji možeš dodati dehidratu u malim količinama (cca 1 jušna žlica kefira na 5 kg tjelesne mase). Probiotike možeš nabaviti i u kapsulama (predlažem ti da kapsulu otvoriš i posipaš po hrani). Fermentirana hrana je također izvor dobrih bakterija (kiseli kupus i daikon npr.), a možeš i napraviti svoj kimchi (fermentirano povrće).

2. Koje povrće i zelenjava su najbolji za pse

Pas će ti biti zahvalan na ovom vrijednom dodatku jer povrće sadrži važne antioksidanse, fitonutrijente i enzime. Dodaj ga obrocima redovito i to kratko kuhano ili pareno (jer će tako biti lakše probavljivo) te blendano. Naravno, svježi krastavac i celer listaš itekako može smazati i svježe. Povrće sadrži  celulozu koju pas ne može probaviti, ali će joj se veseliti gore spomenuti probiotički superjunaci jer vlakna su prebiotici tj. hrana za dobre bakterije. Ovo je povrće najbolje za pse i treba ga uključiti u prehranu bez obzira je li pas na svježoj ili suhoj hrani:

  • Bundeva
  • Batat
  • Tikvice
  • Blitva
  • Kelj
  • Mišanca
  • Brokula
  • Mrkva
  • Celer listaš
  • Svježi krastavac

3. Havajska spirulina je mala petarda zdravlja

Spirulina i to posebno havajska, zaslužuje poseban post, no evo i ovdje kratka oda spirulini. Prvo, pazi da odabereš spirulinu s eko certifikatom i od provjerenog proizvođača tako da izbjegneš kontaminaciju teškim metalima i drugim kontaminantima koji su nažalost česti, posebno na tržištu dodataka prehrani za pse. Predlažem da za psa uvijek kupuješ ‘ljudsku kvalitetu’. Ova havajska je provjereno čista i sigurna. Godinama je uzimamo i ja i moj klinac i psi. Sadrži bjelančevine, enzime, klorofil, vitamine A, K, B12, željezo, kao i vrijednu gama-linolensku masnu kiselinu (omega 6). Svi sastojci su potpuno biodostupni i zato je odlična ideja da spirulinu ponudiš psu i to bez obzira je li na dehidratu ili na svježoj sirovoj hrani.

Spirulina djeluje antioksidativno i ima blagotvorni utjecaj na gastrointestinalno zdravlje i otpornost organizma. Miriši po svježim morskim algama pa će je tvoj pas smazati s guštom. U količini nemoj pretjerivati i radi pauze tj. najbolje da rotiraš dodatke prehrani. Maksimalna dnevna doza je otprilike jedna tabletica (3 g cca) na 5 kg tjelesne mase (možeš početi i s manje). Najbolje da je daješ ujutro ili tijekom dana, a ne uvečer jer malo ‘nabrijava’.

4. AFA alge su odličan izvor enzima i klorofila

Slatkovodna alga koja raste u klamatskom jezeru odličan je i izbalansiran izvor omega 3 i 6 masnih kiselina koji nedostaju psima na dehidratu. Sadrži i vrijedne antioksidanse, enzime, klorofil i biodostupan vitamin B12. Slično kao i kod spiruline, maksimalna dnevna doza neka bude jedna tabletica na 5 kg tjelesna mase, a može i manje. Nije potrebno koristiti obje vrste mikroalge, već se odluči ili za AFA algu ili spirulinu te ih eventualno rotiraj.

5. Omega 3 i 6 masne kiseline iz hladno prešanih ulja

Predlažem čisto organsko konopljino ulje koje ima idealan omjer omega 3 i 6 masnih kiselina. Također, laneno ulje je izvrstan izvor omega 3 masnih kiselina. Poseban post zaslužuje i organsko hladno prešano kokosovo ulje koje sadrži fantastičnu laurinsku kiselinu, te djeluje antigljivično, antibakterijski i antiviralno. Nemoj pretjerivati s količinom. Da imaš bolju ‘sliku’, za psa od 15 kg dovoljna je 1 čajna žličica ulja.

6. Probavni enzimi – najbolji frendovi pasa na dehidratu

Ovaj dodatak može biti blagotvoran za pse koji su cijeli život na dehidratu, pa im barem povremeno priušti probavne enzime koji su dostupni uglavnom u obliku dodataka prehrani ‘za ljude’. Svakako provjeri na deklaraciji da sadrže enzime bromelain (iz ananasa) i papain (iz papaje) koji se smatraju posebno prikladni za pse. Ako pronađeš biljne pripravke koje podržavaju lakšu probavu, neka sadrže sjemenke komorača, sjemenke kumina, cvijet kamilice i anis, naravno, sve u prahu…Opet, nemoj pretjerivati s količinama.

7. Njezino veličanstvo Zlatna pasta

Povremeno napravi kuru sa Zlatnom pastom od kurkume koja će itekako blagotvorno utjecati na zdravlje tvog psa, a više o djelovanju ove paste kao i recept možeš pogledati ovdje.

8. Juha od kostiju – melem za propusna crijeva

Za sve pse na dehidratu, kao i za rekonvalescente, te bolesne i stare pse, tople, tople preporuke da im skuhate pravu bogatu juhu od kostiju koja će biti kao melem njihovim (vrlo vjerojatno propusnim) crijevima, ali i kompletnom gastrointestinalnom sustavu. Čuvajte u hladnjaku i iskoristite u nekoliko dana. 

Naravno, svjesna sam da je hranjenje pasa svježom sirovom hranom ili BARF-om itekako financijski izazovno. Pogotovo onima (kao ja) koji imamo veći čopor. Možda se okolnosti promijene i bit ćeš u mogućnosti, a do tada pokušaj primijeniti barem neke od ovih savjeta i nastavi istraživati ovu važnu temu.

Zašto suha hrana nije najbolji izbor

Pročitaj što bi psi trebali jesti kako bi ostali zdravi i vitalni, saznaj kako se proizvodi dehidrat za pse i što proizvođači u njega stavljaju. Da, čak i ‘premium’ brendovi.

Prije svega treba osvijestiti činjenicu da psi (lat. Canis lupus familiaris) i sivi vuk (lat. Canis lupus) imaju 99.9% jednak DNA. Dakle, tvoj član obitelji je načelno urbani vuk. A do ovih razlikovnih 0.1-0.2% DNA među psima i sivim vukovima je došlo zahvaljujući kontroliranom i selektivnom uzgoju pasa tijekom stoljeća.

Drugim riječima, izvana su psi čupavi, dugodlaki, kratkodlaki, mali, veliki, patuljasti…, a iznutra su načelno i dalje vukovi. Njihov gastrointestinalni sustav je ‘dizajniran’ za probavu mesa, kostiju i nešto vegetacije. 

S obzirom na to da je današnja hrana siromašnija nutrijentima u usporedbi s hranom od prije nekoliko generacija, pametno je u sirove obroke dodavati kuhano, pirjano i/ili blendano povrće i druge sastojke uz pomoć kojih ćeš oplemeniti obroke. Ovdje pročitaj koje povrće, te koju fermentiranu hranu i dodatke prehrani možeš dati psu za cjelovitu i balansiranu prehranu. 

Tvoj urbani vuk treba jesti pravu hranu

Hrana koja se smatra odgovarajućom i prikladnom za prirodne mesojede kao što su vukovi i psi je takozvana ‘biološki usklađena hrana’ ili jednostavno – sirova hrana koja se sastoji od svježeg mesa, unutarnjih organa, svježih kostiju i nešto zelenjave, povrća i voća (posebno bobičastog) i to u određenom, izbalansiranom omjeru.

U idealnom slučaju psi bi trebali jesti cjelovit ‘plijen’, no u našim životnim uvjetima to uglavnom nije moguće, pa je na nama da im složimo i isplaniramo plan prehrane što bliži tom modelu. Ako nemaš iskustva sa sirovom prehranom, ne brini, nije toliko komplicirano, doći ćemo do jednostavnijih koraka koje možeš poduzeti u trenutku kada odlučiš omogućiti svom psu da jede cjelovitu i svježu – ’pravu hranu’ prilagođenu njegovim stvarnim potrebama.

Pazi, stručnajci tvrde da su psi i mačke jedni od najprilagodljivijih životinjskih vrsta tako da su zapravo razvili neke mehanizme za preživljavanje u situaciji kada im se npr. daje neprikladna, nutritivno bezvrijedna hrana. Psi i mačke mogu dugo trpjeti takvo ‘nutritivno maltretiranje’, međutim psi obolijevaju od kroničnih i degenerativnih bolesti i to do epidemijskih razmjera, ne samo kod nas nego diljem svijeta. Šokantno velik broj pasa boluje od alergija, dijabetesa, karcinoma, artritisa, hormonalnih poremećaja…i definitivno žive prekratko.

Što je u dehidriranoj hrani za pse

Ukratko, u dehidrat najčešće ide otpad od velikih proizvođača hrane za ljude (npr. različite žitarice, kukuruz, krumpir ili soja koji iz određenih razloga nisu ispunili inspekcijske standarde za ljude), sva moguća hrana životinjskog porijekla koja nije zadovoljila kriterije za ljudsku prehranu, bolesne i ubijene životinje uzgojene za prehranu ljudi, pa čak i eutanizirane životinje što dokazuju afere i situacije kada se u sastavu pseće hrane ustanovi prisutnost snažnog hipnotika i sedativa pentobarbitala koji se koristi za eutanaziju životinja.

Sve to dobavljači sirovine za dehidrate smatraju dobrim proteinskim ‘materijalom’ za proizvodnju pseće hrane. Takav izvor životinjskih bjelančevina i masnoća otkupljuju proizvođači hrane za pse. Da, čak i oni veliki poznati brendovi čiji predstavnici na veterinarskim fakultetima diljem svijeta marljivo drže predavanja o gastrointestinalnom zdravlju pasa i sl. (i financijski podržavaju takve ustanove, jasno) regrutirajući tako nove generacije veterinara koji na žalost (za sada) ne vide u tome problem.

Kako se radi dehidrat za pse

No, nazad na temu sastojaka u dehidratu. Gore spomenuti proteinski prah (čije se porijeklo btw apsolutno ne kontrolira na način da ima u vidu dobrobit pasa), proizvođači hrane za pse miješaju s velikom količinom škroba (u smislu omjera proteini-škrob i to iz gore spomenutih izvora sirovina koje nisu zadovoljile inspekcijske kriterije hrane za ljude), dodaju se sintetski minerali i vitamini (koji se mahom proizvode u Kini jer su vrlo jeftini i naravno, vrlo upitne kvalitete, no i to je priča za sebe), dodaju se aditivi, bojila i notorni pojačivač okusa MSG a.k.a. E621 (mononatrijev glutaminat) koji se dodaje s drugim sastojcima kako bi životinje imale želju pojesti tu ‘kuglice’. Spomenuti žitni, škrobni i životinjski sastojci se ekstrudiraju tj. pod vrlo visokom temperaturom i pod visokim tlakom preoblikuju i suše.  Naravno da taj proces proizvodi niz toksičnih kemijskih reakcija u toj ne-hrani.

Ukratko: prah životinjskog porijekla + škrob + sintetski minerali i vitamini > proces ekstrudiranja, dodavanje boja, pojačivača okusa, aditiva…

Takva hrana za pse se pakira u super dizajniranu ambalažu na kojoj su marketinške  poruke od kojih ti zacakli suza u oku od ponosa što svom psu možeš priuštiti najbolje i najzdravije. NOT!

Fascinantno je kako se u Hrvatskoj gotovo nikada dovoljno glasno ne govori o brojnim aferama i opozivima hrane za pse koja se itekako prodaje u našim pet shopovima. Uguglaj “pet food recall + ime branda” i vidi web stranice poput Dog Food AdvisorFood Safety NewsTruth About Pet Food i predbilježi se na notifiacije u slučaju opoziva hrane za pse na Petful.

Jako je važno pravovremeno se informirati i biti svjestan da se istina često zataškava jer velika je lova u igri, a igračima su to ipak ‘samo cucki’, a mi samo ovce. 

Naravno, postoje određene razlike u kvaliteti dehidrata kao takvog, no to je i dalje visokorafinirana hrana, daleko od cjelovite i ‘prave hrane’.

I još nešto…ako se do sada tvoj pas hranio dehidratom, nemoj da te uhvati očaj jer već je velika stvar da si ovdje, čitaš i istražuješ. Kreni malim koracima prema boljim prehrambenim rješenjima za svog psa. Korak po korak. Sretno i tebi i tvom dlakavcu.

P.S. Ponovo napominjem da ima izvanrednih situacija koja su doslovce ‘pitanje života ili smrti’, kada je i dehidrat nešto na čemu treba biti zahvalan. Primjerice, prepuni azili sa stotinu gladnih njuškica koje trebaju preživjeti. No, tvoj član obitelji bi mogao i bolje proći ako poduzmeš barem neke od koraka za koje smatraš da su izvedivi!

Ako je tebi dehidrat trenutno jedini izbor, pročitaj što možeš učiniti kako bi se psu olakšala probava.

 

Moje iskustvo s BARF-om

Prvi susret s BARF-om dogodio se 2006. godine.  Tada sam počela intenzivno proučavati temu sirove hrane za pse i neumorno čačkala po internetu u potrazi za informacijama.

Prije svega, zaokupila me BARF prehrana za pse (Biologically Appropriate Raw Food ili Bones and Raw Food). Na hrvatskom je to ‘biološki usklađena hrana za pse’, dakle hrana koja se uglavnom sastoji od sirovog mesa i kostiju.

Najveća faca i prvi hrvatski proizvođač BARF-a, gospodin Radovan Klancir, tada  je neumorno po forumima educirao znatiželjne, među kojima sam bila i ja. Naučila sam mnogo o sastavu takve hrane i zbog čega je superiorna u usporedbi s dehidratom. Čitala sam sve što je bilo dostupno i razgovarala s gospodinom Klancirom kada god je to bilo moguće. On je uvijek bio itekako raspoložen za dijeljenje znanja i korisnih informacija.

Kako su Buba i Didi riješile svoje zdravstvene tegobe

U to vrijeme otkrivanja BARF-a, imala sam dvije prekrasne kujice, biglicu Bubu i malu, crnu mješanku Didi. One su nažalost tada već tri godine bile na dehidratu i to onom najskupljem, šatro ‘premium’ koji sam kupovala misleći da im radim dobro. Ubrzo smo prešli na BARF, a njima se s vremenom opće stanje znatno poboljšalo.

Didi koja je svake godine patila od kožnih alergija, potpuno se riješila problema, dlaka joj je postala opet sjajna, gusta i bez simptoma alergije.

Buba je također bila u boljem stanju i smanjile su se gotovo redovite trbobolje koje je imala (znala sam točno kada je boli trbuh kada bi se prednjim capicama protegla prema naprijed, a guzu ostavila u zraku i tako se zadržala, kao da je imala osjećaj da joj taj položaj ublažava bol). Probleme s analkama uopće nisu imale tijekom hranjanja BARF-om. Didi je na BARF-u bila 9 godina, do kraja života, a Buba 11 godina, također do kraja.

Na žalost, ipak mislim da su tijekom 3 duge i ključne godine života bile na neadekvatnoj prehrani pa su se neki zdravstveni problemi pojavili u njihovoj kasnijoj dobi. No nije to bio jedini razlog zašto su otišle ipak malo prerano, Didi u 12. godini života, a Buba u 14.

Uvjerena sam da su mogle potegnuti i više da sam tada znala što znam sada. I to posebno vezano uz balansiranje i raznovrsnost nutrijenata, slaganju sirovih obroka kao i o prirodnim dodacima prehrani.

Uči, istražuj, pitaj, kopaj

I dalje se educiram, trenutno na Dogs Naturally Sveučilištu (DNM University) gdje upijam sve što mogu na temu holističkog pristupa zdravlju pasa. Izvrstan, detaljan i zanimljiv edukativni program osmislili su Dr. Marion Smart i legendarna, neumorna ‘mašina’ Dana Scott, osnivačica i glavna urednica časopisa (i portala) Dogs Naturally. Moje tople preporuke za sve koji žele dublje zaroniti u ovo područje.

Pas smije jesti kosti, ali ne bilo kakve

Da, znam. Ili kolutaš očima jer ‘zna se’ da su kosti opasne (a zapravo nisu, nego – ovisi) ili znaš da su svježe kosti zdrave i korisne za pse, no užasno te frka jer se priča…vidi početak rečenice.

Iskusni ‘raw feederi’ znaju da su kosti važan dio cjelovite prehrane pasa, no uz nekoliko bitnih napomena i upozorenja.

Kosti su važan izvor kalcija i fosfora

Prije svega, kosti i hrskavica izvrstan su i savršeno biodostupan izvor kalcija, fosfora i glukozamina (posebno u hrskavici). Sastavni dio svježe sirove prehrane za pse su mesne kosti (raw meaty bones) pa se najčešće preporučuju: pileći hrbat, krilca i vrat, pileće nogice, kao i pureći vrat, goveđa i svinjska rebra, janjetina, goveđi rep, hrbat i sl.

Kako psi žvaču kosti

Idealan odabir kosti ovisi o veličini psa, ali i o načinu na koji pas jede kosti pa tome treba prilagoditi izbor i eksperimentirati. Pas će uglavnom snažno ‘samljeti’ kost nekoliko puta i progutati. Uvijek je pametno nadgledati psa dok jede kost, pa ako primijetiš da guta prevelike komade, oduzmi mu kost i pokušaj s nekom drugom vrstom kosti.

Ako se dogodi da proguta veći komad ili dio koji ne može probaviti, u pravilu ga vrlo jednostavno, povrati. Bljak, ali vrlo koristan prirodni mehanizam. 🙂 Nemoj pretjerivati u količini, znat ćeš da je previše kosti kada stolica psa bude bijela i suha, poput krede.

5 važnih pravila kod davanja kostiju

1. Isključivo svježe i sirovo

Daj psu isključivo svježe, sirove kosti. Pas može bez ikakvih problema probaviti SVJEŽE I SIROVE kosti te ih zahvaljujući probavnim sokovima učiniti savitljivima i mekima. ALI želučana kiselina mora biti oko 2 pH kako bi to bilo moguće! To je obično pH razina psa koji je na sirovoj prehrani, bez velikog udjela ugljikohidrata (osim nešto povrća, zelenjave i sl.).

Dakle ako je kojim slučajem tvoj pas na dehidratu ili miješaš dehidrat i sirovo meso, BOLJE NEMOJ psu davati kosti jer ih vrlo vjerojatno neće moći probaviti na siguran način s obzirom na to da mu želučana kiselina nije dovoljno kisela!

2. Nikada termički obrađene i dehidrirane

Nikada, ali NIKADA psu nemoj davati kuhane, pečene, dimljene ili sušene kosti jer one mogu biti itekako opasne, oštre, neprobavljive i mogu mehanički povrijediti gastrointestinalni sustav psa. Kost mora biti isključivo svježa.

3. Kloni se tvrde bedrene kosti

Izbjegavaj velike, iznimno tvrde kosi kao što je npr. femur (bedrena kost) s obzirom na to da psi na njih mogu oštetiti zube. Jednostavno zato što su pretvrde. Posebno za pse koji divljački i ‘pohlepno’ navale na kost (ko moja staffordica Vega i za razliku od moje pristojne damice Miške.)

Također, izbjegavaj prepiljene bedrene kosti iz istog razloga. Njih zajedno sa srži skuhaj i napravi juhu od kostiju. Poslije kosti baci, a juhu dodaj obrocima. Juha od kostiju pravi je melem za propusna crijeva.

4. Nikada dimljeno i sterilizirano

Nikada ne daj psu sterilizirane, dimljene, sušene kosti iz pet shopova jer su jednako opasne kao i ostale termički obrađene kosti.

5. ‘Kosti’ od kože slobodno baci u smeće

Poseban krug pakla postoji za proizvođače i prodavače super toksičnog proizvoda koji se zove ‘kosti od kože’ (raw hide) za čiju se proizvodnju koristi hrpa kemikalija, bojila, ljepila, aditiva i klor. Nikada nemoj to davati psu.  To ti je ovo na fotki. 

raw-hide-kosti-toksicne

Još nekoliko važnih napomena:

  • Koštana srž je strahovito masna i može uzrokovati akutni napadaj gastritisa kod pasa.
  • Kosti (i meso) kupuj kod pouzdanog mesara koji zna što je HACCP. Takav provjeren i siguran način držanja proizvoda životinjskoga porijekla namijenjenih prehrani ljudi, uglavnom je jamac da su meso i kosti OK.
  • Ne preporučujem kupovanje mesa i kostiju u supermarketima jer se  često tretiraju klorom, no ako nemaš druge opcije, biraj pažljivo i kontroliraj istek roka na pakiranju. 
  • Svježe kosti (i meso) prirodno sadrže bakterije koje psi s gore spomenutim pH 2 itekako mogu uspješno ‘svladati’ i neutralizirati, a ti redovito peri ruke, zdjelice i površine na kojima pas konzumira sirovu hranu i to najbolje neškodljivim organskim i biorazgradivim deterdžentom i odličnim prirodnim dezinficijensom – bijelim alkoholnim octom.

Nadam se da te je ovaj članak malo ohrabrio da pokušaš. Samo se pridržavaj ovih nekoliko važnih savjeta i sretno!

 

Kako poboljšati vegansku prehranu za pse

Ako su tvoja etička uvjerenja toliko snažna da smatraš kako nema druge opcije nego učiniti prirodnog karnivora veganom, onda najbolje što mogu je ponuditi neke savjete koji će ublažiti ovu (lošu) odluku. 

Prije svega, ako namjeravaš hraniti psa dehidratom, nemoj. To je najgora varijanta koju treba koristiti samo kada zaista nemamo drugog izlaza. Primjer takve situacije su azili koji zbog okolnosti nemaju drugog izbora osim dehidrata i sistema ‘snađimo se najbolje što možemo’. Sjeti se da je dehidrat i dalje visokorafinirana, necjelovita ne-hrana, bez ikakve vitalne vrijednosti (samo kalorijske).

Ako zbog svojih uvjerenja ipak ne popuštaš, potrudi se da psu kuhaš obroke. Evo nekoliko savjeta pomoću kojih možeš smanjiti loš utjecaj neadekvatne prehrane za tvog psa.

Što kuhati i koje dodatke prehrani davati

Koristi isključivo organske žitarice (pogotovo bezglutenske poput riže i prosa) i mahunarke da im dodatno ne opterećuješ probavu toksinima poput pesticida i herbicida od kojih je najgori, ali i najčešći Monsantov glifosat. Prije kuhanja ih namači, temeljito isperi i kuhaj dovoljno dugo. Cilj je smanjiti problem negativnog utjecaja antinutrijenata – lektina i fitinske kiseline koji uzrokuju probavne smetnje i mogu uzrokovati upale.

Kombiniraj s kvalitetnim organskim hladno prešanim masnoćama poput lanenog ulja (odličan izvor omega 3 masnih kiselina), djevičanskog kokosovog i konopljinog ulja. Dodaj tamno zeleno, kratko kuhano / pareno / blendano lisnato povrće, kao i batat, bundevu, te obavezno spirulinu (umjereno i samo eko kvalitete), brokulu i bobice, svježe klice (da nadomjestiš nedostatak enzima), povremeno jabuke, lubenice, kruške i sl. sezonsko voće. No, ne pretjeruj s voćem zbog opasnosti od unosa previše šećera. 

Važnost probiotika i fermentirane hrane

Ako ti uvjerenja dopuštaju, svakako obrocima dodaj male količine kefira (idealno – ekološki kozji) i fermentirano korjenasto povrće, ali i probiotičke pripravke da olakšaš probavu. 

Preporučujem da psu dodaješ u hranu i pastu od kurkume koja može ublažiti upalne procese koji mogu biti uzrokovani prevelikom količinom ugljikohidrata. Ovdje pročitaj kako se priprema Zlatna pasta od kurkume.

Postoje razni proteinski prahovi poput proteina graška, konoplje i sl. koje možeš dodavati hrani, ali ne smatraj ih dostojnom zamjenom cjelovitom proteinu životinjskog porijekla, kada govorimo o psima. Imaj na umu da će vrlo vjerojatno trebati dodavati i suplemente poput taurina i B12, no koliko…pojma nemam. Inače bi sve te biodostupne sastojke dobivao iz iznutrica, mesa, jaja i svježe ribe (sardina najbolje).

I na kraju, još samo… i to potpuno iskreno bez ikakve namjere da budem zabavna i duhovita. Ako si iz snažnih etičkih uvjerenja vegan(ka), zaista je najbolje za ljubimca odabrati životinju koja je prirodni herbivor, poput zeca na primjer.

Činjenica je da su psi i mačke mesojedi, jednako kao što su to tigar, vuk ili lisica i jednostavno ih nije fer hraniti neadekvatno. Omnivorima su ih proglasili  oni kojima je takvo uvjeravanje korisno, isplativo i praktično. 

Pazi, to što su psi vrlo, vrlo otporni i prilagodljivi, ne znači da im takva prehrana čini dobro, osigurava sve nutrijente potrebne za dug i zdrav život bez preranog nastupanja degenerativnih bolesti! Znam da se ovo neće svidjeti mojim znanim i neznanim veganima, ali j*** ga.

Ovdje možeš pročitati još savjeta o odličnim dodacima prehrani za pse.

P.S. Ma puknut ću ako ne dodam i ovo… Priču o tome da su psi ‘omnivori’ servirali su prije mnogo godina proizvođači dehidrata. Suha hrana se uglavnom temelji na jeftinom škrobu i ugljikohidratima. Psi u slini ne luče amilazu, enzim koji pomaže kod predprobave. Amilazu luči gušterača koja mora preuzeti ‘sav posao’ tj. probavu i razgradnju ugljikohidrata i škroba…zbog toga dolazi do preopterećenja gušterače što s vremenom dovodi do problema s normalnim funkcioniranjem gušterače, do dijabetesa i drugih degenerativnih bolesti. No tu priči nije kraj. Ako te zanima više detalja o sastavu i načinu proizvodnje dehidrata, pročitaj ovdje.

Zašto psi ne bi trebali biti vegani

Generalno, ljudi ne trebaju meso da bi se hranili raznoliko, cjelovito i ostali zdravi. No kada govorimo o psima, priča je drugačija.

Probavni sustav psa u potpunosti je građen i ‘osmišljen’ za probavljanje mesne hrane, a žitarice, mahunarke pa čak i povrće, psi probavljaju na potpuno drugačiji način od čovjeka.

Pseći i ljudski probavni sustav – sasvim različiti

Usporedbe s probavnim sustavom čovjeka su važne jer se često događa da vegani, u najboljoj namjeri, hrane pse veganski (na žalost, vrlo često dehidratom). Međutim, takva hrana jednostavno nije u skladu s potrebama životinjske vrste kojoj pas pripada – mesojedima. 

Niti je dehidrat odgovarajuća hrana za pse. Vidi zašto. Svima nam je cilj održati psa u odličnom fizičkom i mentalnom stanju, što duže. Jedan od glavnih preduvjeta za to su odgovarajuća, nutritivno vrijedna i izbalansirana hrana gdje izvor proteina nisu mahunarke već proteini životinjskog porijekla. Pas je ‘dizajniran’ upravo za takvu vrstu hrane. 

Izgled i funkcija zuba

Zubi i čeljust psa ili vuka, lava, tigra i mačke, vrlo su slični. Namijenjena su za trganje mesa i usitnjavanje kosti i hrskavice. Čovjek ima plosnatu površinu kutnjaka koji omogućavaju dugotrajno žvakanje.

Način žvakanja i predprobavni enzimi

Psi uglavnom jedu brzo i vrlo kratko žvaču prije gutanja hrane. Ujedno ne proizvode dovoljno probavnih enzima poput amilaze (kao ljudi na primjer) pa proces predprobave načelno ne postoji. Ljudi, kod dugotrajnog žvakanja, npr. žitarica, kroz lučenje sline oslobađaju amilazu koja pomaže razgraditi škrob na jednostavne šećere. U fazi žvakanja kod pasa toga uglavnom nema.

Kratka crijeva i kiseliji probavni sokovi

Probavni trakt pasa je puno kraći od ljudskog, što između ostalog, znači da ne mogu cjelovito (ili uopće) probaviti i nutritivno iskoristiti hranu bogatu celulozom. Ako ste psu davali neko sirovo korjenasto povrće poput mrkve ili celera, sigurno ste primijetili da se mrkvica samo prošetala kroz crijeva i nepromijenjena izišla. Slično je i sa žitaricama, na primjer.

Također, probavni sustav psa je primarno kiseliji od ljudskog (želučani sokovi oko pH 2 i to samo ako su na sirovoj/BARF prehrani) što im omogućava izvrsno probavljanje mesa i sirovih kostiju i hrskavice. Ako psi jedu dehidrat, probavni sokovi nisu toliko kiseli. To je jako važna informacija ako namjeravaš ponuditi psu sirove kosti. Prije nego to učiniš, obavezno pročitaj članak na temu (ne)probavljivosti kostiju. Žitarice i mahunarke generalno, zbog svog sastava, narušavaju crijevni balans pasa jer im probavni sustav nije prilagođen njihovom probavljanju i iskorištavanju nutritivnih vrijednosti.

Zašto žitarice nisu dobre za tvog psa

Žitarice su bogate škrobom koji se tijekom probavnog procesa pretvara u glukozu te izaziva ‘povišeni šećer’ tj. aktiviranje inzulina – situacija koja na svakodnevnoj bazi nikako nije dobra za psa.

Žitarice također sadrže proteine lektine koji se smatraju antinutrijentima. Lektini mogu uzrokovati razne upale i sindrom propusnih crijeva (leaky gut), ali i dovesti do disbalansa zdrave crijevne flore.

Zdrava crijeva = snažan imunitet

Kroz članke ću sigurno često spominjati važnost zdravog mikrobioma i održavanja vitalnosti crijeva. Crijeva su poput ‘vrta dobra i zla’ u kojima pozitivci (dobre bakterije) uvijek moraju biti brojčano nadmoćni u odnosu na patogene bakterije.

Ovo je vrlo važna tema jer se i kod ljudi i pasa upravo zdravlje crijeva smatra zaslužnim za snažan imunitet i dobro fizičko, ali i mentalno stanje.

I na kraju ove priče…ako je pas ipak, silom prilika, postao vegan zbog tvojih etičkih stavova, bilo bi dobro da mu kuhaš, pa vidi što i kako te saznaj kako možeš poboljšati vegansku prehranu za pse.