Dehidrati i konzerve za pse postali su ‘normalna stvar’ na mala vrata. Malo po malo. Primjerice, u Americi i Europi, proizvode se i prodaju od 20-tih godina prošlog stoljeća no s jačim zamahom od 70-tih godina nadaje, a u Hrvatskoj se prodaju zadnjih tridesetak godina. Većina je u potpunosti prihvatila takav način prehrane za pse i to iz nekoliko razloga.

1. Imaš povjerenja jer je preporučuju i prodaju veterinari. I tu vidim najveći problem.
2. Vjeruješ reklamama jer marketinški stručnjaci za uvjeravanje rade dobar posao iskrivljujući pravu istinu kako bi nas uvjerili da će tvoj pas biti savršeno zdrav i sretan ako jede XY dehidrat i to uz gotovo neograničeni budžet multinacionalnih korporacija koje su redom vlasnici najprodavanijih brendova pseće hrane.
3. Nemaš dovoljno informacija da skužiš kako te farbaju jer deklaracije su ‘siva zona’ i nedovoljno zakonom definirano područje gdje proizvođači nisu dužni očitovati se o kvaliteti, porijeklu i udjelu mesa. Pazi ovo – ako na deklaraciji piše ‘meal‘ – nadam se da ti je već tu proradio bullshit radar na najjače jer npr. chicken meal nije isto kao i chicken meat. Daleko od toga. Meal je bilo kakav nusprodukt od kokoši. Bilo kakav. Dakle to nije meso nego šatro meso + brutalna termička obrada, hrpa različitih aditiva, sintetski vitamini (gotovo u pravilu jeftino smeće proizvedeno u Kini).

To su 3 glavna razloga zbog čega nas većina uzima zdravo za gotovo da je sve OK s takvom vrstom prehrane.

1. Neopravdano povjerenje u autoritete 

Dehidrate i konzerve preporučuju i prodaju veterinari i tu kreće priča o iznevjerenom povjerenju koja me najviše boli. Toliko je malo veterinara s kojima je moguće pričati o pravilnoj prehrani za pse, koji mogu dati vrijedan nutricionistički savjet i koji razumiju važnost prirodne, cjelovite i svježe hrane. Jako bih voljela doživjeti da mi veterinar kaže: ne preporučujem komercijalni dehidrat/konzerve zato što… I da zna pojasniti što čini idealnu i izbalansiranu prehranu za pse, prilagođenu njihovim stvarnim potrebama i zašto. Veterinar koji zna sve o važnosti probiotika, enzima i eventualno, dodataka prehrani za pse koji ih čine zdravijima i dugovječnijima.

Dakle NE isključivo o lijekovima već o tome – što točno čini izbalansiran, nutritivno vrijedan i cjelovit obrok za psa, gdje se nalaze živi enzimi, zbog čega su probiotici važni, što jesti često, a što nikada i slične teme. Veterinari koji neće predložiti gotovo u pravilu ili isključivo: A) antibiotike B) kortikosteroide C) lijekove koje potiskuju simptome umjesto da se bave rješavanjem uzroka bolesti. Jako bi me veselilo kada bi se pojavili takvi veterinari. To su holistički veterinari kojih čak i u svijetu ima malo. Ali ima ih.

Možda među novim generacijama veterinara bude i onih koji će se i osobno zainteresirati za cjelovit pristup zdravlju pasa. I postavljati puno više pitanja, imati stav i imati prave odgovore. Trebaju nam takvi veterinari koji će iz etičkih razloga reći prodajnim agentima dehidrata – ne hvala. I koji će zagovarati važnost, PRAVE hrane za pse, ne nutritivno bezvrijednog junk fooda. 

2. Uspješno uvjeravanje i marketinški trikovi

Mali uvod o komercijalnoj psećoj hrani. Nutricionistički trendovi u psećoj hrani uvijek prate aktualne trendove u ljudskoj prehrani pa je trenutno popularno isticati hranu za pse bez glutena ili bez žitarica. Niti jedno niti drugo psima apsolutno nije potrebno, no problem je u tome da se takvim marketingom stječe dojam da se radi o nekoj kvalitetnoj i hrpulovevrijednoj hrani za pse. 

Puno je tu šarenih mašleka i celofana – premium, super premium, gluten-free, grain-free, natural i sl. O hrani ‘po pasminama’ neću ni raspravljati. Ne postoji hrana za pudle, pinčeve ili staforde jer tu nam možda najvažnije promiče – svi psi su jednako mesojedi i svima treba prava, cjelovita i raznolika hrana prilagođena njihovim stvarnim potrebama.

Prljava tajna proizvođača hrane za pse

Nazad na komercijalnu pseću hranu – cilj je postizanje iluzije zdrave prehrane. Također, stječe se dojam da postoji ogroman izbor. Međutim, primjerice u SAD, samo 7 korporacija drži 86% ukupnog tržišnog udjela. Mnoge od tih ogromnih korporacija kao svoju glavnu djelatnost imaju stavljanje na tržište bezbrojnih proizvoda za ljudsku konzumaciju. Vrlo jednostavno – nus produkti takve proizvodnje idu u pseću hranu. Evo što je dehidrat za pse ukratko: maksimalno procesuiran i rafiniran otpad od proizvodnje hrane za ljude uz dodatak velike količine sintetskih dodataka, aditiva i kemikalija. No tu priči nije kraj. Više puta ću se vratiti na ovu temu, detaljno je raskopati i upozoriti na koje točno načine ovakav junk food može utjecati na zdravlje naših psa. 

3. O deklaracijama ili što je zapravo u tim kuglicama

Woohoo! Blago proizvođačima hrane za pse jer mogu bez straha od bilo kakvih sankcija pisati otprilike što god žele. Na primjer u glavni i istaknuti opis hrane staviti: ‘losos/salmon’ (ti misliš: ‘Super. Dehidrat od lososa. Zdravo i samo najbolje za mog psa.’)…pa sitnijim slovima ‘sadrži losos/contains salmon’…pa još sitnijim slovima…’salmon meal/sastojci lososa’. Pazi, ako sadrži i jednu ljuskicu ili atom lososa (bez obzira je li GM uzgojen ili nije (jer ni to nisu dužni naglasiti!), ta hrana ga formalno – sadrži. No, u kojem postotku, kojeg porijekla i što je od njega ostalo nakon izlaganja svim procesima rafiniranja, to nisu dužni navesti. Kako se proizvodi dehidrat i od čega se sastoji, pročitaj ovdje.

Mali disclaimer 

Iako ću još puno pisati o hrani za pse, moram spomenuti nešto bitno. Moja baka bi to ukratko rekla: ‘Za silu bi vrag i muhe jel’. Sve što sam gore navela, stoji. Ali. Ima situacija kada je dehidrat daleko bolji od kuhanih ili pečenih kostiju koji ostaju nakon ‘ljudskog’ obroka i daju se psima umjesto obroka kao i (gotovo isključivo) suhi kruh s vodom. Na primjer, azili koji su prepuni gladnih pasa i praznih bankovnih računa udruga koji o njim skrbe, itekako će biti zahvalni na dehidratu. U tom slučaju, hvala bogu da psi imaju išta za jesti kako bi preživjeli! 

Također, postoje određene razlike u kvaliteti dehidrata kao takvog, no i dalje, smatram da je važno psa hraniti pravom, cjelovitom hranom prilagođenom njegovim stvarnim potrebama, koliko god je to moguće. I to govorim iz vlastitog iskustva o čemu možeš više pročitati ovdje.